Poduzetnici su uglavnom i poslodavci i za razliku od djelatnika razmišljaju o ukupnom trošku plaće djelatnika, ili bi barem trebali razmišljati o tome.
U svojoj praksi uvidjeli smo da još uvijek postoje oni koji plaću s djelatnicima, svjesno ili nesvjesno, ugovaraju u neto iznosu iako je zakonom određeno da poslodavci plaću s radnicima trebaju ugovarati u bruto iznosu.. Problem je što djelatnici nisu osviješteni kako da su obveze koje poslodavac plaća za njih ustvari dio njihove plaće. Zašto je to tako? Zato što je država zakonski obvezala poslodavce da te obveze plaćaju u ime i umjesto svojih djelatnika.
Bruto Plaća
Bruto plaća predstavlja ukupan iznos naknade koju djelatnik ostvaruje za svoj rad, uključujući osnovnu plaću, prekovremene sate, dodatke i naknade za bolovanje, godišnji odmor i blagdane.
U bruto plaću ulaze i doprinosi za mirovinsko osiguranje i porezi na dohodak. Bruto plaća u računovodstvu se naziva Bruto 1. Od Bruto 1 iznosa obračunavaju se doprinosi za mirovinsko osiguranje, koji se dijele na I. stup (15%) i II. stup (5%).
Također, djelatnik plaća porez na dohodak koji se obračunava nakon odbitka osobnog odbitka od 560,00 € i primjene prireza ovisno o prebivalištu radnika.
Neto Plaća
Neto plaća je iznos koji djelatnik zapravo primi na svoj tekući račun nakon što su svi doprinosi i porezi podmireni. Neto plaća raste s povećanjem bruto iznosa.
Obveze Poslodavaca
Poslodavci su zakonski obvezni komunicirati plaću u bruto iznosu tijekom razgovora za posao i u Ugovoru o radu.
Također, moraju obračunati i isplatiti bruto plaću te osigurati doprinos za zdravstveno osiguranje od 16,5%, što čini ukupni trošak za djelatnika poznat kao Bruto 2. Nepridržavanje ovog zakona može dovesti do ozbiljnih problema.
Ako imate pitanja oko bruto i neto plaće, pošaljite nam upit ovdje.